FESTIVAL KAUBOJACA Albert Hernhuter
Dugačka,crna kola jurila su širokom i pravom ulicom.Zaustavila su se pred čistom,belom kućom.Iz kola je izašao čovek i žustrim korakom prišao vratima.Ispruživši bledu ruku,pritisnuo je zvonce prstom s lepo oblikovanim i negovanim noktom.
Vrata je otvorila domaćica.Nosila je belu bluzu,zelenu suknju i zelenu kecelju opšivenu belim.Na nogama je imala narandžaste papuče,a kosa joj je bila složena u pljosnatu punđu pričvršćenu na vrhu glave.Jednom rečju,bila je odevena tačno onako kako je vlada propisivala za tu sedmicu.
Čovek reče:
-Vi ste gospođa Kristofera Nesta?
Dok je odgovarala,na njenom licu pojavio se izraz strepnje.
-Da!A vi ste...?
-Zovem se Maksvel Henstark.I kao što verovatno naslućujete,ja sam službeni psihijatar za vaš okrug.Na ovoj dužnosti ostajem do kraja ove godine.
Gospođa Nest pozva ga u kuću.Ušli su u urednu dnevnu sobu.Na jednom njenom kraju nalazio se televizor,a na drugom je bilo poređano nekoliko stolica.Između televizora i stolica nije bilo ničeg osim velikog sivog tepiha koji se prostirao od zida do zida.Prišli su stolicama i seli.
-A sad da čujem šta je sa vašim suprugom,gospođo Nest?
Gospođa Nest zavuče ruku u veliku činiju i rasejano uze jednu već bajatu kokicu.Elegantno ju je stavila u usta i zamišljeno je i dugo žvakala pre nego što će odgovoriti:
-I ja bih to volela da znam.Ceo dan sedi u dvorištu iza kuće i bulji u travu.Uporno tvrdi da stoji na vrhu neke litice.
Henstark izvadi iz džepa malu beležnicu i kratko naliv-pero.Pre nego što je progovorio zapisao je nešto.
-Ponaša li se nasilnički?Da li je ljut kad mu kažete da tu nema nikakve stene?
Gospođa Nest je ćutala jedan dug trenutak.I druga kokica završila je u njenim ustima.Henstark je držao pero iznad beležnice.
-Ne!Nije se ljutio.
Henstark je,zapisujući,postavio sledeće pitanje.
-Kako je onda reagovao?
-Rekao je da mora da sam luda.
-Da li je upotrebio baš te reči?
-Ne.Rekao je da sam- razmišljala je neko vreme - ćaknuta.Da baš tu reč je upotrebio.
-Ćaknuta?
-Da.I izgovorio je to kao što izgovaraju kauboji na televiziji.
Henstark je izgledao zbunjeno.
-Možda bi bilo bolje da mi o tome ispričate malo detaljnije.Kad je počeo tako da se ponaša?
Gospođa Nest pogleda u televizor pa vrati pogled na Henstarka.
-Bilo je to odmah po završetku "Kaubojske nedelje".Sećate se,prikazivali su za to vreme sve one stare kaubojske filmove.
Henstark potvrdno klimnu glavom.
-Vidite,on je svake večeri ostajao do kasno u noć i gledao te filmove.Bilo je i noći kad nije ni odlazio na spavanje.Čak i kad bi se program završio,on je ostajao na stolici i buljio u ekran.Kad sam se jutros probudila,njega nije bilo u kući.Pregledala sam sve prostorije,ali ga nije bilo.I taman sam se spremila da telefoniram policiji kad sam kroz prozor bacila pogled na zadnje dvorište.I tada sam ga videla.
-Šta je radio?
-Sedeo je nasred dvorišta i buljio u nešto.Izašla sam i pokušala da ga uvedem u kuću.Rekao mi je da mora da motri na nekoga.Kad sam ga upitala o čemu to govori,rekao je da sam ćaknuta.I onda sam vam telefonirala,gospodine Henstark.
-Mudro ste postupili,gospođo Nest.Hoćete li da mi pokažete gde je sada vaš suprug?
Ona potvrdi glavom i oboje ustadoše.Prošli su kroz trpezariju u kuhinju.Na sporednoj verandi Henstark zastade.
-Bilo bi bolje da ostanete ovde,goapođo Nest.
On priđe vratima i otvori ih.
-Gospodine Henstark- pozva ga gospođa Nest.
Henstark se okrenu i vide je kako stoji kraj mašine za pranje veša.
-Da?
-Budite oprezni,molim vas.
-Biću oprezan,gospođo Nest- nasmeši se on.
On prođe kroz vrata i spusti se niz tri betonska stepenika.Pogledavši malo ulevo,ugleda čoveka koji je čučao oslanjajući se na pete.Prišao mu je.
-Vi ste gospodin Kristofer Nest?
Čovek podiže pogled i zagleda se u Henstarka.
-Aha- odgovori a zatim se okrenu i nastavi da bulji u travu.
-Smem li da vas pitam šta radite?
Nest odgovori ne pogledavši ga:
-Čuvam klanac.
Henstark zapisa nešto u svoju beležnicu.
-Zašto čuvate klanac?
Nest ustade i pogleda u Hensterka.
-A zašto me ti to ispituješ,stranče?
Henstark nije mogao a da ne zapazi da je Nest viši i jači od njega i odluči da zaigra s njim malu igru.Najzad,strategija je...
-Prosto sam zainteresovan za vaše dobro,gospodine Nest.
Nest sleže ramenima.Zavukao je ruku u mali džep na košulji i izvukao otud duvankesu i cigaret-papir.Držeći jedan list papira u jednoj ruci,on pažljivo nasu u njega malo duvana.Brzim pokretom on zavi papir i duvan u savršenu cigaretu.
Nest zatim vrati duvankesu i cigaret-papir u džep i izvadi šibicu.Zagreba njome po đonu cipele i prinese plamen vrhu cigarete.Povuče duboko i baci šibicu.Ona je još malo gorela u vlažnoj travi,a onda se ugasila.S njenog vrha podigao se tanak pramičak plamena,ali ga je brzo nestalo.
-A zašto čuvate klanac?
Nest ponovo čučnu u travu.
-U okolini se priča da Prljavi Den,kradljivac stoke,namerava da mi ukrade najbolja grla.-Pljesnu dlanom po nepostojećoj futroli za revolver i dodade:
-Ali,ja ću ga sprećiti.
Henstark je razmišljao.Strategija...mora se poslužiti strategijom.
-Gospodine Nest.Šta biste vi rekli kad bih vam ja kazao da ovde ne postoji nikakav klanac?
-Ne zavitlavaj,drugar.Rekao bih ti da si se najeo bunike.
-A ako uspem da vam to dokažem?
-Onda bih rekao da sam je ćaknut.
Henstark je verovao da će to biti lako.
-Gospodine Nest,dobro je poznato da niko ne može da korača po vazduhu.Zar nije tako?
Nest duboko uvuče dim iz svoje cugarete i izduvaga kroz nos.
-Tako je,stranče!
-Onda,ako bih ja zakoračio iznad klanca i nastavio da hodam,vi biste priznali da klanac i ne postoji?
-Valjda!
Henstark krenu prema Nestovom "klancu".Nest skoči na noge i uhvati psihijatra za ruku.
-Šta ste to naumili,stranče?- reče Nest ljutito.-Da se ubijete?
Henstark se oslobodi njegovog stiska.
-Gospodine Nest,ja ne nameravam da se ubijem.Ja samo idem u tom pravcu.
I Henstark pokaza rukom tamo gde bi tobožnji klanac trebalo da bude.
-I vama će izgledati kao da ja koračam po vazduhu- dodade.
Nest spusti ruke niz telo.
-Što se mene tiče,drugar,ti možeš baš i da se ubiješ.Bojim se samo da bi to moglo da uznemiri stoku.
Hanstark ga hladno pogleda i nastavi da hoda.Načinio je tri koraka i zastao.
-Vidite i sami,gospodine Nest.Nema tu nikakve litice.
Nest ga pogleda i nasmeja se.
-Učinite li još jedan korak,uverit ćete se da litica postoji!
Henstark načini još jedan korak- dugačak korak.Njegovo lice izobliči se u grč straha dok je nestajao ispod trave.I pre no što je pao na oštro stenje u podnožju litice,njegov krik se razleže okolinom.
Nest priđe ivici litice i pogleda nadole u nepomično telo.I skide šešir odajući mu poslednju poštu.
-Jadnik,baš je bio hrabar.
On ponovo stavi šešir na glavu i pogleda nadole,prema ulazu u klanac.Iza gomile stenja pojaviše se konj i jahač.
-Prljavi Den!- uzviknu Nest.
A zatim se sagnu i uze sviju pušku.